Mesto: groblje (uglavnom)
Vreme: ovaj poslednji sneg
-Petak uveče-
Ljubavi, sutra izdajemo babi 40 dana, ako si zaboravila...
Jaooo... Jel moram i ja da idem?
E, pa, moraćeš, žao mi je, takav je red.
Ali, ali… Znaš da mrzim groblja, ne idem ni mojima…
Znaš kako, kad si se udala, prihvatila si neke društvene obaveze. Kao što ću ja kod tvog brata na svadbi morati da budem vojvoda, sa sve smešnom kapom, da igram kolo i tako to.
Pih, znala sam da moj plan da nađem pametnog muža ima falinku… Okej, okej, idem, ali ima da se smrznemo ko bulje, za sutra najavljuju sneg, kišu i vetar.
A ti si očekivala lepo vreme za grobljanski dan, jesi i ti naivna…
I to što kažeš….
-Subota ujutru-
Zvrrrrr, trling, trling, doing, doing!!!
Jebem ti tu melodiju, srce da mi stane!
Taman i ti da se spakuješ pored bake….
Ne seri, mala, nego ustaj i metaj kafu. Ustvari, ja ću, ti samo ustani, da vidiš što je lepo vreme.
Vidim odavde da duva i pada kiša, skote, ali hvala za kafu. Topli nes, pliz, da se lakše proserem pre nego što krenemo.
-Subota, malo manje ujutru-
Stigli ste, deco, oćete vruću rakiju, kafu, vodu?
Daj sve, tetka, viš da smo se pokočili….
Jeste ružno vreme, ali šta ćemo, mora se… Aj popijte to, pa da krećemo na groblje.
-Podne, na groblju-
Pogledaj mi cipele, majke ti, što napraviše groblje usred kaljuge. Mal mi ne osta jedna u onom blatnjavom vakuumu na sred puta… Je li, šta je sve ono pored groba?
Kako šta, podele, hrana, piće, kolaći, šta se praviš luda?
Ma, dobro to, nego, šta je u onoj šerpetini, vidi, ima i kutlača… Jao, pazi, bre, s tim kišobranom!
E, pa, drži ga ti, ja ću da stavim kapu…
Jel si svestan da si poneo “SLAYER” kapu?
Ja, mnogo znaju babe šta je Slayer, njima to isto kao i Nike i Adidas… Pazi, mislim da je ono pasulj. Odoh ja dole, evo ga pop.
Pasulj? Ne seeeriii… A, da, još je post, nema gude/jage. Tja…
(Blagoslovibognašgospodnjialelujaaleluja)
Snajka, dođi ovamo, da ti kažem nešto, brzo, posle ne znam kad ću da te uvatim nasamo.
O, dobar dan, ammm, bako, kako ste, kako, uh, ovaj, vaši?
Dobro, sine, fala vi, nego, slušaj, ona mala, plava, tvoja komšinica, vidi ti nešto s njom za mog sina, on će sad četres drugu duzme, ne znam što neće da se ženi, jebo ga lebac, a vredan je, inače, a ona je baš fina, a i lepa je, vidi je. Eto, od mene toliko, ajd uzdravlje.
(Vjeeeečnajapaaamjat, vjeeeečnajapaaamjat)
Ovaj, hoću, bako, ništa vi ne brinite. Prijatno. Kuku meni. Koji li je babin sin, a i ko je ova baba, blage veze nemam…
Ajde, pope, ne osećam noge do kolena… Uh, dobro je, izgleda je završio. Ej, ćao, ljubavi, dobro je te si se vratio. Slušaj, ko je ona baba u marami tamo?
Sve imaju marame, preciziraj. Aha, ona, to je moja strina iz Božurnje.
E, pa, upravo me pitala da spojim Anu i njenog sina, samo što ja ne znam koji je on.
Onaj što upravo priča sa Anom, ahaha.
Odlično! E, aj da stanemo tamo, nije da me zanima šta pričaju, nego ima tremić nad onim duplim grobom. Što mi mašu ovi odozdo? Jao, moram da se poslužim… Vraćam se odmah.
-Pod tremićem-
Čoveče, sipali su mi ribu, prebranac, kiselu papriku i krastavčiće, kako ja ovo da jedem stojećki, a i neprijatno mi zbog Gradislava.
Koji ti je taj?
Ovaj inženjer što mu stojimo na grobu. Izvini, Grado, kiša je…
Ti si prsla, leba mi...
A ti nisi, stojiš tu i glabaš tog oslića kao da smo na izletu!
A vidim, tebi baš ne ide taj pasulj. E, vidi, vidi, razmenjuju telefone ovih dvoje. Propade ti košulja za provodadžisanje, haha.
Nema veze, samo nek se ona uda, da me više ne guši preko telefona svaki drugi dan.
Što guši, uvek je kulturna.
Da, a nikad joj ne padne na pamet da me možda guši desetominutnim izvinjavanjem što me je možda prekinula u nečemu. Što volim te fine…Ajmo polako…
-Subota popodne, konačno kod kuće-
E, znaš šta, kad ja umrem, nemojte da se smarate sa ovim parastosima, zapalite sveću i to je to. Skvrčila sam se ko resa u ladnoj vodi, mokre mi cipele, čarape, farmerke, sve redno… ne vidim čemu sve ovo, pogotovo onaj pasulj.
A što si onda sipala dvaput, a?
Jebeš ga, baš je bio ukusan. Svinja sam, znam. Aj da dremnemo jednu partijicu.
Ajde, ali ti kuvaš kafu.
Važi, taman da uz kafu proberemo one kolače što nam je tetka spakovala…
Dogovoreno, prase moje. Dođi da te cokim.
Dobro, bre, gde ce ti dusa kad nas drzis ovoliko na postu bez smeha?:)))
Drago mi je da te vidim ovde. Nedostajala si.:)